Đed Crnogorac evocira unuku uspomene na Drugi svjetski rat :
Moj sinko, izvele nas Švabe iz zatvora i postrojili uza zid, streljački vod repetira puške !
Viče SS oficir :" Imate dvije mogućnosti : ili da vas strijeljamo ili da vas .ebemo i puštimo na slobodu ! Izaberite sami !"
Pogledasmo se mi, i ka sokolovi zakliktasmo : "Strijeljaj, pogani nacistička !"
Komanduje taj SS-ovac, streljački vod diže puške i nišani, mi isturili prsa i gledamo ih pravo u oči ...
I tada, onaj poganac, Milun Joksimov, viknu :" Čekaj !", otrča do njih otpasa gaće, naguzi se ... Sve ga Švabe po.ebaše i pustiše ga da ide ...
Odmah poslije Miluna, ona pi.ketina ljudska, Lekso Perov, skide i on gaće, nategnuše i njega i pustiše ...
Nakon Leksa, onaj smrad i ništa čovjek, Tomo Radov , ...
"Dobro, dobro, đede, pušti njih", pita ga unuk :" Šta je bilo s tobom ?"
"Šta, šta je bilo sa mnom ?" pita đed.
"Pa, kako si se ti izvukao živ otale ?"
Kaže đed :" Mene su, Bogumi, STRIJELJALI !"