Hahahahaha, proslo je malo vise od 120 dana od zadnjeg posta na ovoj temi ...
Bio sam juce kod naseg @logana. Kako god da sam zamislio da napisem ovaj post i opisem nas susret, nekako mi je na kraju izgledalo bez veze.
Vi, koji ga poznajete, znate o cemu pricam, a vi koji ga ne poznajete - dzaba bi bilo da ga opisujem do prekosutra, sigurno bih nesto preskocio.
Najtacniji opis moje posjete Dubrovniku bi bio da sam u zadnjih par sedmica bio u nekakvom jako losem i jako negativnom periodu, ne svojom krivicom. Znate ono, tezak zivot, a onda vas jos "ubaci" u centrifugu, pa vam se cini da nema kraja haosu koji vas snalazi iz dana u dan, samari stizu iz svih pravaca, a nema zaklona. Vrhunac tog mog "armagedona" je bio prekjuce, tako da sam juce ujutru, krecuci prema Hrvatskoj, bio popriicno pod presijom "Sta li ce me danas snaci"...
Prelaskom granice, ulaskom u Hrvatsku, sve je to nestalo. I @logan zivi "dinamicnim zivotom", to jutro se vratio iz nocne smjene sa posla, i umjesto da se odmara, svoje slobodno vrijeme je posvetio meni i mojim problemima i zeljama. Sta da vam kazem ? Logan i njegova gospodja su me primili u svoj dom, kao da se poznajemo vec stotinu godina. Pocascen sam, nahranjen, kao da sam "kod svojih", ali razgovor i druzenje sa njima se ne mogu porediti ni sa cim. I, onda se cudim, gdje nestadose tih cetiri-pet sati...
Sto da vam kazem, danas je mnogo ruznije vrijeme, ali ja se osjecam mnogo bolje, neuporedivo relaksiranije, sve mi djeluje mnogo, mnogo svijetlije i vedrije nego prekjuce. Tesko je to opisati, treba to dozivjeti ...
